Odlomak iz knjige "Moj Američki Stafordski Terijer i ja"
Autor: Rinaldo Kvesić
Autor: Rinaldo Kvesić
Životinja koja je živa celim svojim bićem. Pas koji se ne stidi onoga što jeste, pas sa jezičinom do poda, pas koji sumanuto maše repom i pokušava izmamiti pogled, osmeh ili dodir. Terijer tipa bull nastao u vremena kada se trebalo izboriti za svaki zalogaj hrane. Navikao na rad za čoveka, u korist čoveka- nikada protiv čoveka. Terijer koliko je i bull, bull koliko je i terijer- večita borba terijera i molosa unutar njega samog mu ne dozvoljava da bude ravnodušan- niti ikoga ostavlja ravnodušnim.
AST je univerzalan pas. Poput onih lepaka koji lepe sve, tako se i on lepi za srce. Dajte mu malo prostora i već je tu negde. Nije smrknut- nego samo strancima tako izgleda (“samo se tako češlja”). Od ranog jutra do zalaska sunca može biti uz Vas, može Vam se diviti, može Vam služiti, može Vas učiniti ponosnim, može Vas slušati...može- ukoliko znate sa njim. Ukoliko ste spremni za njegovu dobrobit stisnuti zube i postaviti ga na njegovo mesto dok se to traži. Večito nasmejan tinejdžer, dvorska luda, a ujedno i gospodin. Gledati ga kako trči, svakim zamahom poput savršenog stroja sve bliži cilju, kao da leti, kao da ne dodiruje tlo. Staford!-zvuči čvrsto, zvuči grubo...i izgleda tako- a šta je zapravo izgled? Mišić na mišiću, jaka vilica i prodoran pogled. Velike snage za svoju veličinu, živo zainteresiran za svoju okolinu, njegova hrabrost je urođena.
Uvek mi se ove rečenice vrzmaju po glavi- text star oko 70 godina.Pokušavam zamisliti takvog psa i odjednom vidim sve moje pse. Ali kako da na ovaj komad papira stavim ono što osetim svaki puta kada ih vidim, kada nam se pogledi sretnu? Kada od mene očekuju komandu, znak ili pak mig, da im dam do znanja što želim od njih i da ih usrećim osećajem koji će tada ispuniti njih. Osećaj svrhe, osećaj da su korisni svome čoporu- da rade ono što kao pse hiljadama godina uzgajamo- služe. Služe i bivaju nagrađeni.
AST- Američki? Da- Američki! To je Amerikanac od glave do pete. Gde kroči nogom i obeleži teritoriju- kao da je njegova rodna zemlja- komšijski travnjak, livada pored auto-puta, Irak, Afganistan...whatever.
Stafordski? Neka je ovaj pridev geografskog karaktera, ipak govori o kraju iz koga dolazi barem ideja o stavljanju u registar i legalizovanju cele mu “familije”, a i ne zvuči loše.
AST je univerzalan pas. Poput onih lepaka koji lepe sve, tako se i on lepi za srce. Dajte mu malo prostora i već je tu negde. Nije smrknut- nego samo strancima tako izgleda (“samo se tako češlja”). Od ranog jutra do zalaska sunca može biti uz Vas, može Vam se diviti, može Vam služiti, može Vas učiniti ponosnim, može Vas slušati...može- ukoliko znate sa njim. Ukoliko ste spremni za njegovu dobrobit stisnuti zube i postaviti ga na njegovo mesto dok se to traži. Večito nasmejan tinejdžer, dvorska luda, a ujedno i gospodin. Gledati ga kako trči, svakim zamahom poput savršenog stroja sve bliži cilju, kao da leti, kao da ne dodiruje tlo. Staford!-zvuči čvrsto, zvuči grubo...i izgleda tako- a šta je zapravo izgled? Mišić na mišiću, jaka vilica i prodoran pogled. Velike snage za svoju veličinu, živo zainteresiran za svoju okolinu, njegova hrabrost je urođena.
Uvek mi se ove rečenice vrzmaju po glavi- text star oko 70 godina.Pokušavam zamisliti takvog psa i odjednom vidim sve moje pse. Ali kako da na ovaj komad papira stavim ono što osetim svaki puta kada ih vidim, kada nam se pogledi sretnu? Kada od mene očekuju komandu, znak ili pak mig, da im dam do znanja što želim od njih i da ih usrećim osećajem koji će tada ispuniti njih. Osećaj svrhe, osećaj da su korisni svome čoporu- da rade ono što kao pse hiljadama godina uzgajamo- služe. Služe i bivaju nagrađeni.
AST- Američki? Da- Američki! To je Amerikanac od glave do pete. Gde kroči nogom i obeleži teritoriju- kao da je njegova rodna zemlja- komšijski travnjak, livada pored auto-puta, Irak, Afganistan...whatever.
Stafordski? Neka je ovaj pridev geografskog karaktera, ipak govori o kraju iz koga dolazi barem ideja o stavljanju u registar i legalizovanju cele mu “familije”, a i ne zvuči loše.
Terijer? Čovek je u svojoj dugoj istoriji stvorio pse koji donose, odnose, teraju, čuvaju, napadaju, brane, slede i šta već sve ne rade. Zajedničko svima njima je da u interakciji sa čovekom obavljaju zadatak. Terijer (tera = zemlja) je dizajniran da se uvuče u rupu pod zemljom i da obavi posao. U rupi, u mraku, u uskom kanalu suočen sa životinjom koja se brani na život ili smrt. Nema čoveka u rupi, on čeka vani, a ti se dragi terijeru- snađi kako znaš i umeš! Nije jednostavno kao nanjuštiti trag,pokazati gde se skriva lovina, skočiti u vodu i doneti upucanu Twitty, ili već nešto drugo. ”Snađi se buraz!”, a čovek čeka. Čovek čeka, i ne treba ga izneveriti, treba ispuniti njegova očekivanja. Terijer je istovremeno- hrabro, snalažljivo i čvrsto pseto koje tvrdoglavo istraje u svom zadatku i ispunjava očekivanja onog frajera koji čeka.
Celi paket- od imena i prezimena, preko ratničke prošlosti, volje i želje za zajedničkom budućnosti, do večite spremnosti na sve izazove, igru, vic ili topli dodir- sve je to AST.